kalvinìzam

im. m. G kalvinìzma rel. grana protestantizma zasnovana na reformacijskim načelima 16. stoljeća i teološkome učenju Jeana Calvina

kàljača

im. G kàljačē; mn. N kàljačē, G kȁljāčā gumena cipela koja se navlači preko kožnate obuće da bi je očuvala od blata

káljati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. kȃljām, 3. l. mn. káljajū, imp. kȃljāj, aor. káljah, imperf. kȃljāh, prid. r. káljao, prid. t. kȃljān 1. prljati blatom 2. pren. govoriti ružno o kome ili vrijeđati koga [~ protivnika]; sin. blatiti pren., ocrnjivati

kàljuža

im. ž. G kàljužē; mn. N kàljuže, G kȁljūžā blatno tlo

kȁmata

im. ž. G kȁmatē; mn. N kȁmate, G kȁmātā gosp. cijena uporabe tuđih novčanih sredstava za određeno razdoblje, količina novca koja se plaća na posuđeni ili uloženi novac ♦ vratiti s kamatama uzvratiti većom mjerom; osvetiti se

kȁmatnī

prid. G kȁmatnōg(a); ž. kȁmatnā, s. kȁmatnō koji se odnosi na kamate [kamatna stopa; ~ račun]

kȁmbij

im. m. G kȁmbija; mn. N kȁmbiji, G kȁmbījā biol. sloj stanica između kore i drvenastoga dijela stabljike koji stabljici omogućuje rast u debljinu

kàmbrij

im. m. G kàmbrija geol. prvo razdoblje paleozoika

kamelèōn

im. m. G kameleóna, V kȁmeleōne; mn. N kameleóni, G kameleónā 1. zool. ljuskaš, gušter koji može mijenjati boju tijela, ima oštar leđni rub te izdignut dio na glavi koji čine ljuske ili bodljike 2. pren. osoba koja lako mijenja mišljenje i postupke, koja nije pouzdana

kȁmēn

im. m. G kȁmena; mn. N kȁmenovi/kȁmeni, G kȁmenōvā/kȁmēnā 1. pojedinačna stijena ili dio stijene 2. gradivo od istoimene stijene ili dio stijene kao gradivo [obrađeni ~] 3. predmet izrađen od istoimena gradiva [nadgrobni ~; mlinski ~]  dragi ~ veoma vrijedan i rijedak mineral koji se upotrebljava za izradbu nakita; ~ temeljac kamen koji se simbolično polaže kao prvi kamen u kakvoj građevini; sin. temeljac; mlinski ~ kamen koji melje žito u vodenici; sin. žrvanj ♦ bacati se kamenom na koga kriviti koga, klevetati koga; biti ~ o vratu komu biti na teret komu; hladan kao ~ veoma hladan, bezosjećajan; ~ kušnje iskušenje; ~ smutnje uzrok svađe (sukoba, nesporazuma); nije ostao ni ~ na kamenu sve je uništeno (srušeno, razoreno), nije ništa ostalo; pao je ~ sa srca komu odahnuo je, osjetio je olakšanje; težak kao ~ veoma težak; tvrd kao ~ 1. veoma tvrd 2. nepopustljiv, nemilosrdan

kaménac

im. m. G kaménca 1. med. a. tvrda naslaga u šupljinama organa [bubrežni ~; ~ prostate; žučni ~] b. naslaga na površini zubnoga korijena [zubni ~] 2. stvrdnuta vapnenasta tvar na predmetima od kovine koji su izloženi vodi [vodeni ~]

kamènčić

im. m. G kamènčića; mn. N kamènčići, G kamènčīćā um. mali kamen

kȁmenī

prid. G kȁmenōg(a); ž. kȁmenā, s. kȁmenō 1. koji je od kamena [kamena vrata] 2. koji se pretvorio u kamen [kamena sol] 3. pren. koji je strog, hladan ili bezosjećajan poput kamena [kameno srce]

kȁmenica

im. ž. G kȁmenicē; mn. N kȁmenice, G kȁmenīcā zool. morski školjkaš čije je tijelo smješteno u nesimetričnoj školjki sive boje i debelih nazubljenih stijenka, živi prilijepljena uz stijene [jadranska ~]; sin. (oštriga)

kamènit

prid. G kamènita; odr. kamènitī, G kamènitōg(a); ž. kamènita, s. kamènito koji je pun kamenja [kameniti kraj]

kamenòlom

im. m. G kamenòloma; mn. N kamenòlomi, G kamenòlōmā mjesto na kojemu se kamen vadi i grubo obrađuje

kȁmenovānje

im. s. G kȁmenovānja; mn. N kȁmenovānja, G kȁmenovānjā 1. bacanje kamenja na što 2. ubijanje bacanjem kamena

kȁmenovati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. kȁmenujēm, 3. l. mn. kȁmenujū, imp. kȁmenūj, aor. kȁmenovah, imperf. kȁmenovāh, prid. r. kȁmenovao, prid. t. kȁmenovān 1. baciti/bacati kamenje na što [~ policijsku postaju] 2. ubiti/ubijati bacanjem kamena

kamènjār

im. m. G kamenjára, I kamenjárom/kamenjárem; mn. N kamenjári, G kamenjárā zem. gola stjenovita površina u kršu koja je zbog prekomjerne sječe i ispaše ostala bez prirodnoga biljnog pokrova, što je pogodovalo eroziji oskudnoga tla

kàmēnje

zb. im. s. G kàmēnja skup kamena ♦ bacati drvlje i kamenje na koga, na što, usp. drvlje

kàmera

im. ž. G kàmerē; mn. N kàmere, G kȁmērā tehn. uređaj za snimanje fotografija i filmova [fotografska ~; filmska ~]

kamikáza

im. m. G kamikázē, V kȁmikāzo; mn. N kamikáze, G kamikázā pov., vojn. japanski pilot, dobrovoljni samoubojica koji se zrakoplovom punim eksploziva obarao na neprijateljski cilj u Drugome svjetskom ratu

kamìlica

im. ž. G kamìlicē 1. bot. a. jednogodišnja zeljasta livadna ljekovita biljka iz porodice glavočika malih bijelih cvatova ugodna mirisa b. mali bijeli cvat ili cvatovi istoimene biljke 2. cvatovi istoimene biljke od kojih se pravi čaj

kamìōn

im. m. G kamióna; mn. N kamióni, G kamiónā motorno vozilo za cestovni prijevoz većih tereta

kamìōnskī

prid. G kamìōnskōg(a); ž. kamìōnskā, s. kamìōnskō koji se odnosi na kamione [~ prijevoz]

kàmo

pril. 1. uvodi pitanje o cilju kretanja [Kamo si krenuo?] 2. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Znamo ~ si krenuo.; Reci mi ~ si krenuo.] 3. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Zna se ~ si krenuo.] 4. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim mjesnim rečenicama, uvodi mjesnu surečenicu [Idemo ~ smo krenuli.]  bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~ svejedno na koji cilj [Kreni bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~.]

kȁmp

im. m. G kȁmpa; mn. N kȁmpovi, G kȁmpōvā prostor za boravak u šatorima ili prikolicama

kampírati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. kàmpīrām, 3. l. mn. kampírajū, imp. kàmpīrāj, aor. kampírah, imperf. kàmpīrāh, prid. r. kampírao boraviti u kampu

kȁmpos

im. m. G kȁmposa; mn. N kȁmposi, G kȁmpōsā zem. travnjak u Južnoj Americi sličan savani

kànāl

im. m. G kanála; mn. N kanáli, G kanálā 1. zem. uski dio mora između otoka i obale ili između dvaju otoka 2. umjetni tok izgrađen za plovidbu, natapanje, odvodnjavanje ili za hidroelektranu; sin. (prokop, prosjek) 3. valna dužina na kojoj se emitiraju radijski i televizijski programi  polukružni ~ anat. dio unutrašnjega uha u kojemu su smješteni živci za održavanje tjelesne ravnoteže

kanalizácija

im. ž. G kanalizácijē međusobno povezani odvodni kanali i cijevi kojima otječu otpadne vode i druge tekućine

kanalizácījskī

prid. G kanalizácījskōg(a); ž. kanalizácījskā, s. kanalizácījskō koji se odnosi na kanalizaciju [kanalizacijska cijev]

kȁnalizaciōnī

prid. kanalizacijski

kanarínac

im. m. G kanarínca; mn. N kanarínci, G kanàrīnācā zool. ptica pjevica obično žute boje koja se često drži u krletki kao kućni ljubimac

kancèlār

im. m. G kancelára, V kȁncelāru/kȁncelāre; mn. N kancelári, G kancelárā visoki državni dužnosnik

kancelárev

prid. G kanceláreva; ž. kanceláreva, s. kancelárevo koji pripada kancelaru; sin. kancelarov

kancèlārka

im. ž. G kancèlārkē, DL kancèlārki; mn. N kancèlārke, G kancèlārkā/kancèlārkī visoka državna dužnosnica

kancelárov

prid. G kancelárova; ž. kancelárova, s. kancelárovo usp. kancelarev

kȁncerogēn

prid. G kȁncerogēna; odr. kȁncerogēnī, G kȁncerogēnōg(a); ž. kȁncerogēna, s. kȁncerogēno koji prouzročuje karcinom [kancerogene tvari]

kancóna

im. ž. G kancónē; mn. N kancóne, G kancónā glazb. 1. trubadurska pjesma 2. popularna pjesma, često s poetski vrijednim tekstovima i izražajnim glasovnim interpretacijama

kancònijēr

im. m. G kanconijéra, I kanconijérom; mn. N kanconijéri, G kanconijérā zbirka kancona

kàndela

im. ž. G kàndelē; mn. N kàndele, G kȁndēlā fiz. mjerna jedinica za jakost izvora svjetlosti (cdx); sin. svijeća zast.

kȃndida

im. ž. G kȃndidē; mn. N kȃndide, G kȃndīdā med. gljivica koja može izazvati bolest sluznica i nekih organa

kandìdāt

im. m. G kandidáta, V kȁndidāte; mn. N kandidáti, G kandidátā v. pristupnik

kandidàtica

im. ž. G kandidàticē; mn. N kandidàticē, G kandidàtīcā rel. pripravnica za redovnički red

kandidàtičin

prid. G kandidàtičina; ž. kandidàtičina, s. kandidàtičino koji pripada kandidatici

kandìdātkinja

im. ž. G kandìdātkinjē; mn. N kandìdātkinje, G kandìdātkīnjā v. pristupnica

kandìdātkinjin

prid. G kandìdātkinjina; ž. kandìdātkinjina, s. kandìdātkinjino v. pristupničin

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga